Koliko smo samo IT razvojnih epoha doživjeli i preživjeli u proteklih nekoliko decenija, odnosno otkad je PC postao neizostavan dio našeg života. Bez obzira da li posmatramo sva dešavanja kroz prizmu evolucije PC računara kao kategorije, ili kao evoluciju naših potreba koje se permanentno mijenjaju u manjoj ili većoj mjeri, sasvim je očito da se trenutno nalazimo u epicentru velikih promjena koje se osjećaju u čitavoj IT industriji.Koliko ste puta sebi ponovili: “To više nije to” aludirajuči na neki od segmenata sadašnjeg IT-a, ili uže gledano – računara? Bez obzira da li ste mislili na igre, softver, stanje na tržištu hardvera, neki segment korištenja, ili samu filozofiju korišćenja, na čije prošlo vreme sada gledate sa nostalgijom?
Još uvijek se ne možete pomiriti sa činjenicom da toliku pažnju danas izazivaju neke naprave koje su u nekom smislu davno, davno prevaziđene od strane PC računara?
Nekada podstaknuto željama korisnika, nekada potrebama industrije, nekada razvojem tehnologija koje manje ili više očekivano naprave zbrku i dar-mar na svjetskoj pozornici, računari dramatično evoluiraju, kao i sam pojam koji danas pokriva mnogo više nego što je pokrivao prije samo koju deceniju.
Sve ono što podrazumijevamo pod računarima ili uređajima računarskih sposobnosti, danas pokriva širok dijapazon uređaja od servera i radnih stanica, preko naših ličnih računara (desktop, laptop) pa sve do tableta i telefona. Samim tim, mnoge promjene u korišćenju, doživljaju i očekivanjima su apsolutno razumljive i očekivane.
Uzmimo kao primjer jedan mobilni telefon. Šta nam je značio mobilni telefon prije 5-10 godina, a šta nam danas znači zbog svojih specifikacija i funkcija koje svakodnevno koristimo? Šta uopšte podrazumijevamo pod “mobilnim telefonom”, koji je danas jedna sasvim nova vrsta gedžeta? To više nisu telefoni, već su evoluirali u jedno od osnovnih sredstava komunikacije. Danas su to naši digitalni asistenti u punom i pravom smislu te riječi, multifunkcionalni uređaji sa mnoštvom mogućnosti i ogromnom raznovrsnošću.
Maslovljeva hijerarhija potreba je jednostavan etalon koji ne samo da na zanimljiv način opisuje naše doživljavanje računara, već objašnjava i otkud svi ovi koncepti koje danas imamo. Piramida se zasniva na objašnjavanju ljudskih potreba, sa mi smo ih primjenili na IT.
Po slojevima piramide se krećemo po principu: kada zadovoljimo jednu bazičnu potrebu, onda idemo na narednu potrebu (korak) i tako redom.
Šta sa IT aspekta predstavlja ova piramida? Kada zadovoljimo potrebu za snažnim i moćnim računarom (desktop) onda se pojavljuje nova – recimo, treba nam mobilni računar (laptop). Laptop smo u nekom trenutku bili spremni da platimo i više nego što je realno vrijedio, samo da bismo dobili tu novu mogućnost rada i komunikacija u pokretu. Potom se pojavio smartfon, koji je donio neke nove mogućnosti i postao neka vrsta “računara u malom”.
Zatim smo shvatili da postoji nešto između, što nam može donijeti neke sjajne stvari iz oba svijeta, uz određenu dozu kompromisa (tablet).Tu su moguća i mini-grananja, pa nakon tableta od 10 inča shvatimo da nam je ipak bolja varijanta 7 ili 8 inča. Ne treba zaboraviti i varijacije poput “igram se na PC računaru, ali zašto se ne bih ponekada poigrao i u dnevnoj sobi dok ležim udobno zavaljen u fotelju”, što je pravac koji vodi ka igračkim konzolama. I tako dalje, i tako dalje… Jasno vam je koji je pravac kretanja IT-a?!
Nuspojave ovakvog odnosa jesu da kada zadovoljimo potrebu nižeg reda i pređemo na narednu, stara nas više ne zadovoljava toliko. Na nju praktično i ne mislimo, sve dok eventualno ne ostanemo bez nje, pa nam to zasmeta. Kada ne bismo imali klasičan PC da radimo na njemu svakodnevno, svakako bi nam puno smetalo to što na tabletu ne možemo udobno da radimo brojne poslove koje bismo inače radili na PC računaru, pa bismo tablet gledali drugim očima, kao uređaj prepun nedostataka.
Druga nuspojava nije psihološka, već tržišna. Kada neki proizvod dostigne masovnu upotrebu onda više nije “in”. Kada svako ima laptop, onda laptop više nije tako ekskluzivan uređaj kao što je bio prije. A kada nešto nije “in”, onda gubi svoju “magiju”. Tržišna posljedica? Kada nešto više nije “in”, ne želimo više da toliko puno plaćamo za takve uređaje.
Dobrodošli u ciklus vječitog traganja za novim potrebama/računarskim uređajima i stalnim zadovoljenjem novih i novih potreba: treba mi jača grafička karta za igranje, treba mi 7-inčni tablet, treba mi smartfon većeg ekrana čiji je interfejs odzivniji… dalji slijed zahtjeva možete i sami naslutiti.
Kako mi gledamo na taj ciklus i njegove intervale, čak i u trenucima kada su intervali toliko kratki da sve nalikuje na nezasiti tržišni cirkus? Iskreno rečeno, mi na to sve gledamo vrlo pozitivno. Sve što smo do sada opisali jeste nešto sasvim prirodno i da se tako „toplije“ izrazimo – dobro. Ne samo da su evolutivni koraci nešto što drži tržište, već se u tom grananju kao posljedica javlja izrazita raznovrsnost. Istina, ona može biti problem nekome ko želi da koristi sve, i na sve moguće načine – takav korisnik se prije ili kasnije “izduva”. Međutim, za ogroman broj običnih ljudi, to znači ogromne mogućnosti izbora načina na koji će koristiti nove tehnologije, odnosno svoje računarske uređaje.
U prevodu, svako može naći nešto za sebe dok luta u moru gedžeta i PC uređaja, sve u skladu sa svojim potrebama i željama. I to je danas tako izraženo, očiglednije nego ikada prije. Imamo mogućnosti izbora po horizontali i vertikali.
Želite moćan PC koji će vam služiti i za zahtjevne radove poput modeliranja i renderinga, ili za igranje? Nema problema. Hoćete puno prostranih hard diskova kako biste smjestili brda podataka? Odlično, za vas je pravo rješenje desktop PC, kome za takve zadatke i dalje nema ravnih. Neko ko nema takvih potreba će se opredijeliti za laptop, koji će mu ispuniti zahtjeve po pitanju mobilnosti. Sa treće strane, korisnici će intenzivno koristiti tablet, koji itekako zadovoljava i nezahtjevni surf, i nezahtjevno igranje, ali i omogućava da se neke aktivnosti vrše na ubjedljivo najudobniji način, kao što je, recimo, čitanje knjiga, stripova i sl.
Ili, ako se zadržimo na raznovrsnosti po horizontali, da li ćete koristiti 7-inčni ili 10-inčni tablet? Android ili iOS? Kada se opredijelite za smartfon, da li vam je dovoljan ekran od 4 inča? Treba li vam veći ekran, ili brži telefon, model sa boljom kamerom ili tečnijim interfejsom? Pa onda čak i u okvirima jednog ekosistema, način na koji koristimo telefon i naše potrebe uzrokuju da na uređaju imamo drastično različite aplikacije i da nam upotrebna vrijednost tog gedžeta bude drugačija, samim tim i naš doživljaj. Sve to doprinosi da svako od nas nađe nešto za sebe, nešto po svojoj mjeri – i to ne jedan uređaj, nego više njih, koji će skupa činiti svojevrstan “lični ekosistem” svakoga od nas.
Veliko upozorenje sa naše strane, nemojte da dozvolite (prije svega sebi) da trend diversifikacije zamijenite za „halapljivost“, „neodmjerenost“ i “marketing”, jer ćete prije svih sebi uskratiti određena iskustva za koja ćete pogrešno percipirati da su nametnuta sa strane. Kompanije utiču da se ovaj, u suštini pozitivan trend, blago zamaskira jer kada osjete da je trend prodaje rastući, onda „nagrnu“ na neku kategoriju svom snagom, da promovišu, prodaju, a nije rijetkost da ni sami nemaju jasnu predstavu čemu to služi, a uz to i radi.
Koliko smo samo “podozrenja” doživjeli prema tabletima, recimo da i danas postoji gomila korisnika koji će sa prezirom da odbace ovaj uređaj za koji smo čim se pojavio utvrdili da je fantastičan koncept, ali da ga ne treba doživljavati kao zamjenu za računare, već kao dopunu digitalnog doba. I bili smo itekako u pravu, čak i kada su brojne kompanije potpuno bez osnova i pogrešno najavljivale da će ti uređaji potpuno eliminisati potrebu za računarima, što zapravo za jedan manji broj korisnika i može biti tačno, ali u globalu sigurno ne važi.
Takođe, vidimo da se u posljednje vrijeme sve više forsira pojam pristupa servisima. Međutim, razmislimo bolje i zapitajmo se da li je ikada bilo drugačije? Svi uređaji koje danas imamo postaju samo naprave za pristup servisima i uređaji će se međusobno razlikovati po tome koliko nam udobno korišćenje servisa omogućavaju. Ovo nije tako stran niti sulud koncept ni kada se osvrnete unatrag, samo što smo ga doživljavali na drugačiji način i razvrstavali “komponentu po komponentu” u nekim sada već davnim PC vremenima. Šta je bila kupovina većeg monitora, ako ne kupovina uređaja koji omogućava udobniji pregled sadržaja? Šta je kupovina snažnijeg procesora, ako ne hardver koji će brže i bolje obavljati zadatke koje pred njega postavimo?
Uređaji će se i dalje razlikovati po tome koliko udobno korišćenje nekih servisa omogućavaju. Ne zaboravite: jedno je imati pristup, nešto sasvim drugo je koristiti. Primjera radi, ko uopšte želi da “gleda” TV na telefonu ili možda tabletu ako može na televizoru osim ako ne mora? Ali ako mora uslijed određenih ograničenja ili potreba (na primjer, veoma često putuje), ili ako baš tako želi, zašto ne bi imao tu mogućnost?
Uostalom, to je sloboda izbora koja će korisnicima omogućavati da se najbolje prilagode digitalnom svijetu u kome svi živimo, jer bez obzira da li ćemo se mi baviti njim, on će se svakako baviti nama, sve vrijeme pokušavajući da nas privuče na jedan ili drugi način, generišući potrebe koje imamo za njim.
Ogromna diversifikacija, dok se ne pronađe koncept koji dobro funkcioniše. Kada se pronađe koncept koji dobro funkcioniše, slijedi maksimalna eksploatacija, dok ne naiđe sljedeća „velika stvar“, a to je pravac kojim ide IT u ovim vremenima. I to je savim „OK“. Svako može naći nešto za sebe.
Istovremeno, ne zaboravite, postoje mnogi koncepti koji ne prođu ispit tržišta, mnogo je onih koji krenu pa stanu. Međutim, i to je OK i ne treba dramiti ili gubiti nadu da će IT nastaviti da nam pruža ono što je najbolje za nas. Puno je slijepih ulica, ali nekada ćete i u takvoj ulici otkriti neki svoj magični kutak. I uvijek možete napraviti polukružno okretanje, pa nazad na veliki put.
Ljudska potreba je bezgranična. Stoga nas tjera da stalno izmišljamo i smišljamo nešto novo. Inovatori tu vide svoju šansu da promovišu svoje koncepte, industrija vidi šansu da zaradi. Svako od nas, običnih smrtnika, treba da u tome vidi mogućnost da na novi, svježiji, bolji, kvalitetniji način zadovolji neku svoju strast ili potrebu korišćenjem svega onoga što svjetska IT scena ima da ponudi. Složićete se da ima da ponudi više nego ikada, bez obzira da li ste pasionirani “old skul” korisnik glomaznih kompjutera ili ste naklonjeniji mobilnim uređajima, bez obzira da li IT volite, ili samo volite da ga koristitea, a na veliko zadovoljstvo svih nas.
