Razmišljam šta bi bila tema za današnji blog, pa pomislim: Mart je , žena sam, žena u IKT sektoru! Bilo bi dobro nekoliko redova posvetiti prazniku žena, Osmom martu.
Uvijek imam dilemu da li odobravam ili ne ovu gungulu oko Osmog marta. Znam da je dan istorijski, da ima svoju težinu i važnost, ali onda pomislim: Zar nismo svi ljudi, dobri ili loši, pametni ili glupi, manje ili više zanimljivi, manje ili više interesantni, lijepi…
Zašto se pridaje toliko značaja “tom” danu, šta mi zapravo slavimo?! Zato što smo izborile neka prava, neku slobodu… Zar nije bilo puno izborenih sloboda kroz istoriju?! Istina, one se danas sve i slave i obilježavaju.
Onda, u svom razmišljanju oko teme za blog i činjenice da je moj red da napišem koji red, sjetim se… DA! Često čujem temu “ŽENE U IKT SEKTORU.” Zatim pomislim: A ŠTA TO ZNAČI?
Jesu li žene neka kategorija koja se nalazi ili ne nalazi u pojednim ili svim djelatnostima? Pa… jeste!
Kada su u politici, onda se kaže “žena u politici”, smatrajući da je ona opasna žena koja ne da na sebe, niti da prostora emocijama. Ako su u poljoprivredi, imamo brojna udruženja žena koje se okupe oko određene radinosti i svojim ručnim radovima ili znanjem na polju, proizvode i doprinose.
Zatim, često se čuje i “ona je poslovna žena”. Otprilike je to ona koja radi u velikoj frimi, korporaciji, šefica je nekog sektora, maksimalno uređena i po pravilu je ambiciozna, neporodična i pomalo “teškog” karaktera.
Domaćica – to je ona koja je kod kuće. Ova žena je posvetila svoj život familiji, podizanju djece, vođenju domaćinstva. To je možda najpoželjnija kategorija, ali istovremo se na nju gleda kao nekog ko eto, nije znao da se baš najbolje snađe u životu, tačnije, nije bila sposobna da postigne više.
Da, sve češće je prisutan i pojam “Žene u IKT sektoru”. Iskreno, nisam baš stigla da proučim šta se sve obrađuje u toj kategoriji. Vidim, postoje sajtovi, članci, vijesti posvećene toj temi. Pretpostavljam, s obzirom na to da je IKT sektor, sektor koji se trenutno najbrže razvija, i u fokusu je mnogih analiza i posmatranja aktivno vec 2,5 decenije, da je vrijeme da se piše i o ovoj “kategoriji žena”. Jednostavno, da dodamo još jednu kategoriju kada je u pitanju analiza žena.
Elem, ne želim da zvučim sarkastično, ali i sama sam zbunjena pred tom činjenicom – KO SAM AKO SAM ŽENSKOG POLA? Da li to treba posebno da se obilježava, slavi jednom godišnje? Da li je pohvalno ili degradirajuće što se “taj Dan” obilježava? Zar nisu svi dani jednako naši?
Da li je potrebno da se piše o ženama u svim djelatnostima i sferema života? …ne vidim da se o muškarcima piše na isti način… Nemam jasan odgovor, ali sam sigurna u činjenicu da ne volim da se oko ičega pretjeruje i da se “pravi cirkus”.
Iz mog ugla, ugla žene koja je i poslovna, i u IKT sektoru, i domaćica, mogu da kažem da ništa nije crno niti bijelo.
Radim već 10 godina u struci, i ono što sam ja doživjela je da žene moraju više da se pomuče, potrude, kako bi ih u poslovnom svijetu neko čuo i razumio. Jednostavno, od kolega, poslovnih partnera, doživite da se vaša riječ nekada jednostavno ne čuje i da vas ljudi nehotice “stave na ignore”.
Doživite da vam kažu da vas je neko poveo na sastanak jer lijepo izgledate, imate plave oči, a vaš kolega je tu da se sa klijentom “rukuje” kao dokaz da je posao sklopljen. Vi ste tu samo za pokaz i finu atmosferu.
Ako ste glasni da kažete svoje mišljenje, ako imate svoje “ja”, ako jasno stojite iza svog znanja, onda postajete, neko ko je drčan, vjerovatno suštinski nesretan, pa liječi svoje frustracije kroz posao i poslovnu saradnju. Ovo je jedna krajnost.
Druga krajnost je da naletite na kulturne, samosvjesne, samopuzdane kolege i partnere koji vas gledaju kao ravnopravnog sagovornika koji odaje znanje ili neznanje, pa ste tek onda žensko i eventualno nešto drugo od hobija, oblačenja, ponašanja, što vas određuje.
Milion puta sam naletila na mišljenja muškaraca da vole da rade sa ženama jer je njihov mozak “podešen” tako da mogu da rade istovremeno više operacija, da su pedantnije, savjesnije, i jednostavno u tom smislu vide prednost da zaposle ili da sarađuju sa ženom. Da ne budem licemjerna, sigurno da i to što ste žensko “otvori neka vrata”, ostavi prostora za neku poštedu, uvažavanje, obazrivost i uviđavnost.
Sigurno da bih voljela da se u i poslu i u svakodnevnom životu manje gleda ko je muško ko je žensko, da se jednostavno djelimo na manje i više sposobne, da svi imamo jednake šanse, da svako ko je radio na sebi zasluži i poštovanje kolega i vrednovanje poslodavca i uvažavanje poslovnih partnera.
Od prirode ne treba bježati. Nju treba shvatiti i prilagoditi joj se.
Ako su naučnici dokazali da je ženski mozak multitasking orjentisan, a muški nije, to je samo informacija više za one koji upravljaju kadrom, projektima, poslovima.
Žene će sigurno odsustvovati s posla jednu godinu, dvije, tri, jer će to vrijeme posvetiti da se ostvare u ulozi majke, ali to ih ne čini manje kompetentnim, niti su one zato prijetnja poslodavcu.
Poslodavcu je prijetnja loš, nezainteresovan, neuk radnik i nije važno kojeg je pola.
Žene nikada neće moći podnijeti fizički rad kao muškarci (sigurno da postoje izuzeci), odnosno ne mogu dizati teško, i po prirodi stvari, njihov angažman se ne dešava u djelatnostima i poslovima gdje je to potrebno. Tako da, razlike postoje, treba ih poštovati, ali ne treba ih stavljati u oblasti poslovanja, komunikacija, svakodnevnog života gdje polno određenje jednostavno ne igra ulogu u stepenu kvaliteta sa kojim se obavlja određeni posao, aktivnost.
Želim da naglasim da svaki čovjek koji radi na sebi, ima znanja, ideja, sposoban je i cijeni sebe, biće i uvažavan bez obzira na pol.
A da li treba slaviti 8. mart, ostavljam svakom ko pročita članak na razmišljanje… Ja nisam u sebi pronašla odgovor na ovo pitanje….
