Gotovo da nema ambicioznijeg poslovno- informatičkog medija koji virtuelizaciju ne smješta na popis najvažnijih trendova u IT industriji današnjice, i još više, sutrašnjice. O razvoju virtuelnog i značaju virtuelizacije pisao je Stevo Ubović, Sistem inženjer u kompaniji Teleklik.
Kada za nešto kažemo da je virtuelno, to znači da izgleda kao pravo, a nije pravo, ponaša se kao pravo, a nije pravo, koristi se kao pravo, a nije pravo…
Virtuelizacijski programi omogućavaju da “odglumimo” cijeli računar koji se koristi i ponaša identično kao fizički računar.
Istorija virtuelizacije samo je nešto mlađa od istorije digitalnih računara i seže sve do prvih IBM mainframe-računara. U svrhu lakšeg mjerenja iznajmljenih računarskih resursa, fizički računar je podijeljen na više virtuelnih računara, prilagođenih svakom korisniku.
Ubrzo se uvidjelo kako su virtuelni računari izuzetno praktični sa stajališta sigurnosti.
Ako greška u programu “zamrzne” fizičku mašinu, onda sve stane, a ako se, ipak, to dogodi na virtuelnom, samo on “stane”, dok ostale “mašine” nastavljaju sa radom.
Virtuelizacijski softver je poput svake druge aplikacije na računaru sa zadatkom da “odglumi” drugi računar. Taj virtuelni računar u literaturi se naziva guest (gost), dok se fizički računar naziva host (domaćin). Kad preko mreže pristupamo virtuelnom računaru, on izgleda i ponaša se kao pravi, bilo da se radi o dijeljenju datoteka, štampača, o terminalnoj vezi ili bilo kojem drugom mrežnom servisu koji smo navikli koristiti.
Uprkos činjenici da virtuelizacija ima mnogobrojne prednosti, raširenost upotrebe tog pristupa bila je ograničena do 2006. godine, koja je definitivno bila prelomna u svijetu virtuelizacije.
Negdje u proljeće 2006. godine kompanija VMware, lider u virtuelizaciji na PC računarima je objavila da će njihov novi Virtual Server, nasljednik GSX Servera, koštati okruglih nula (0) novca bilo koje valute. Ovaj je potez prilično lako objasniti, naime, vlasnik VMwarea je kompanija EMC, koja je jedan od lidera u proizvodnji disk sistema. Kako su diskovi još uvijek najuže grlo u digitalnim računarima za postizanje vrhunskih performansi, i virtuelni serveri trebaju veliki broj pravih diskova, naravno, samo za sebe.
Podsjetimo se, disk može istovremeno raditi samo jedan posao, što znači da za dva posla trebamo dva diska, za tri posla tri diska,…
Nije prošlo dugo te je i drugi softverski div, Microsoft, rekao: “I naš Virtual Server 2005 Enterprise Edition R2 košta nula (0) novca.” Motivacija Microsofta je takođe jednostavno objašnjiva, budući da i virtuelni računari trebaju softverske licence. Isto tako, negdje u 4. mjesecu 2006. postali su komercijalno dobavljivi računari s novom generacijom Intelovih i AMD-ovih procesora s hardverskom podrškom za virtuelizaciju.
Virtuelizacija je nesumnjivo budućnost te postaje nezamjenjiv alat koji daje dodatnu vrijednost na infrastrukturu i investiciju.
